U predratnim godinama u Severinu je djelovala knjižnica i čitaonica u okviru "Seljačke sloge", pa se tako i sav kulturni život odvijao u okviru toga. Poslije rata nastavlja se kulturni život pod vodstvom učitelja Zvonka Lovrenčevića, koji se ujedno bavio i istraživanjem folklora Bilogore i Podravine. Kasnije dolaze drugi učitelji, gospodin Antun Vukin i gospođa Olga Olijan koji su nosioci kulturno prosvjetnog rada u Severinu. Tijekom 1977/78 gase se sve kulturno umjetničke djelatnosti sve do osnivanja KUD-a "Palična" 1997. godine. Prvotno je društvo osnovano pod nazivom kulturno umjetničko društvo "Palična" sa tri sekcije (dječja folklorna, odrasla folklorna i tamburaši), a voditeljica je bila gospođa Brankica Stanić. KUD “Palična” je dobilo ime po staroj gradini, kuli Palična koja je bila na području današnjeg Severina. Prilikom osnivanja KUD je brojio 70 aktivnih članova. Iste su godine nabavljeni i instrumenti za rad tamburaške sekcije. U travnju 1997 održana je prva večer folklora i prvi nastupi tamburaške i folklorne sekcije. Iste je godine održano 10-tak nastupa, a najznačajniji nastup bio je 10. prosinca 1997. godine u TV emisiji "Lijepom našom". 1998. godine prvi puta KUD “Palična” organizira manifestaciju "Severinsko ljeto" koja se održava za blagdan Sv. Ivana Krstitelja. Tijekom 2001. godine dolazi do naglog odlaska članova te se gasi folklorna sekcija odraslih, a ostaje raditi sekcija mladih. Upornošću i marljivošću mladi se folkloraši nisu predavali, već su ustrajali u svom opstanku.
Mladi preuzimaju vodstvom KUD-a i povećava se broj nastupa i do 20 i više nastupa godišnje. Nastavlja se održavanje Severinskog ljeta i broji 30-tak članova. Godine 2005. KUD počinje održavati manifestacije starih običaja "Čiijane" u studenom i "Badnje veče" na badnjak u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Severinu. Te tri manifestacije KUD “Palična” održava i danas. U 2007. godini KUD izrađuje svoju zastavu na domaćem platnu starom oko osamdeset, a možda i više godine. Potrebno je naglasiti da je tradicija kulturno umjetničkog života u Severinu prilično duga, ako se zna da je ogranak "Seljačke sloge" Severin sa svojom folklornom sekcijom nastupio prvi puta još daleke 1937.godine u Bjelovaru na smotri ogranaka "Seljačke sloge".

Kulturno umjetnička udruga "Palična" danas broji oko trideset i pet aktivnih članova. Osnovni je zadatak udruge očuvanje i njegovanje pjesama, plesova, običaja i tradicijske kulture užeg zavičaja - Bilogore. KUU „Palična“ želi daljnje napredovanje i dobru suradnju sa Kulturno umjetničkim udrugama iz stranih država jer želimo pokazati običaje Bilogorskog  kraja. Bilogorski običaji, pjesme i plesovi su slabo poznati javnosti mi ih želimo upoznati sa bogatstvom Bilogorskog kraja. KUU “Palična “ ima u planu kupnju starog mlina u selu, starog više od sto godina, koji je prestao raditi za vrijeme domovinskog rata, obnoviti ga i i vratiti u pogonsko stanje te u njemu urediti muzej starina.

Narodna nošnja ovoga kraja nije prebogata, već se zasniva na tkanici od bijelog platna. U davna vremena djeca su sve do polaska u školu nosila košuljice ili bede satkane od bijelog lanenog platna. Djevojke su se oblačile u bijelo tkanje tj. podsuknju, suknju, fertun ili pregaču, bijelu bluzu i lajbec ili prsluk. Na glavi bi nosile "kapice" ili bi bile gologlave. Kosu bi plele u dvije pletenice sa razdjeljkom po sredini glave ili u "košaricu". Mlađe žene također su oblačile bijelo tkanje, gotovo jednako kao i djevojke, nosile bi jedino lajbec ili prsluk plave boje obrubljen crnim opšivom ili crnom vrpcom. U vojnoj krajini bilo je određeno koje boje lajbeca će nositi koje selo. Tako Veliko Trojstvo ima zelene, Nova Rača crvene, Severin plave itd. Na glavama bi nosile potkapu, a na nju bi vezale rubac ili maramu. Za rad bi nosile žute marame s plavim linijama koje bi tvorile velike kocke, a za svečane prigode ili za odlazak u crkvu svilene marame. Muškarci su nosili široke bijele gaće, bijele košulje i crne, tamnoplave ili crne lajbece. Na glavi su nosili šešire ili šubare ovisno o prigodi. Odrasle žene i muškarci nosili su opanke uglavnom na bosu nogu ili bi omatali noge nekom vrstom bijelog platna, što se zvalo obojak. Za svečanu prigodu muškarci su šešire ukrašavali cvijećem s malo zelenila. Uz bilogorsku nošnju uglavnom se nije nosio nikakav poseban nakit osim malo srebrnih naušnica ili poneki dukat našiven na crnoj vrpci.